Judo – sport, natjecateljsko-borilačka vještina, ima svoje faze kojima treba posvetiti određeno vrijeme, kako ne bi postale oružje u krvim rukama, oružje kojim se možemo ozlijediti ili ozlijediti druge. Judo, kao takav, ima tri segmenta koja čine cjelinu, u kojima se pojedinci natječu. Preciznije, samo dvije, a treća čini „suživot“ sa zagrijavanjem bez kojega niti jedno tijelo ne bi izdržalo natjecanje bez ozljeda, pa padovi (ukemi-waza) neophodni da bi nekog mogli „baciti“ i znali „biti bačeni“ ili ne. Preostala dva segmenta čine tehnike bacanja (nage-waza), koje se dijele na ručne (te-waza), bočne (koshi-waza), nožne (ashi-waza) i požrtvovne tehnike (sutemi-waza), te drugi segment tehnike u parteru (katame-waza) koje se dijele na držanje zahvata (osaekomi-waza), „gušenja“ (shime-waza) i poluge na rukama (kansetsu-waza). Kako sam spomenuo Judo nema dobne granice do koje se može vježbati, pod uvjetom da se poštuje sportski dio dobnih ograničenja nakon kojih se natjecanje odvija u katama kojih ima sedam, a podijeljene su u pet grupa. Za razliku od drugih istočnjačkih vještina, u Judo-u kate izvodimo s partnerom.